Ukupno prikaza stranice

utorak, 12. siječnja 2016.

22. post

SVIT LIVO, CVITA DESNO, SVIT DESNO, CVITA LIVO, CILI ŽIVOT CVITA NAPOSE, E CVITA, CVITA! NEMOŠ DUGO TAKO!


"Di neće znat. Ko neće znat. Ubit dite. Kako je to mogla i pomislit. Bidna Cvita. Sve jon došlo u glavu nakon šta Jon ošlo. Sve se vratilo pa i pamet. "Božemiprosti! Ubit dite. Kako sam to mogla i pomislit. Kako god mi bude biće. Al dite ću na svit donit. Makar bila gladna kruva ono će imat pršuta. Makar odala gola i bosa ono će imat najboljo odilo i postole. Makar se ne napila misec dana ono će imat bunar vode, stolitar vina najboljog u selu ..." prisićala se Cvita onog vrimena kad se pripala trudnoće, diteta, života. Prisićala se i plakala a suze nigdi, jerbo šta bi nika tamo pazaruša, nika Cvita plakala za Stipom, za Stipom Bašićem šta su ga svi zvali Kacijola. Ona nije nikad, jerbo ona je samo žena iz ulice iz koje je Stipe njen gonja škavace. I s kojon je volija progovorit, nako, na brzinu, dok je ubaciva kante kad su kante bile. Ka da in je kil, dva, a ne po pedeset. Jak je bija. Na ćaću. Na mater. Na Cvitu. Na nju. Ili poslin, kad su komtejneri došli, dok i je tura, kako se šala, sa sviman, pa i sa onon dicon da bi li dicon. Liti ga gađali balunima s vodon, napali bi ga onin vodenin ka puškama, a on bi se ka jidija, ka vata i, ka pritija in, a gušta, volija tu dicu, a ni ona njega nisu mrzila. Čak i kad su mu par puta namisto škavaca metili bovane, zemlje, napravili kantu, u vrimena kanti, priko sto kili teškom, pa bi se Stipe njen, trznija, jerbo je naučija jednon rukon zadignit, a unda bi, njiman, dici, u inat zadiga sa obe i bacija u škavace znajuć da će noži to il samlit il pripolovit il puštat da prođe. A dica gori po teracaman u Vra Boninoj udri u smij. A znali ka da je Stipe igrač Ajduka i drukat "Javi se! Javiiiiiii seeeeee!" i unda bi in Stipe diga ruku, isto ka i igrač Ajduka i javia in se a dica bi, gori po teracaman u Vra Boninoj, drukala "Stipe! Stipe! Stipe!"

Stipi ništa nije smetalo. Ni dica, ni muve, ni vitar, ni kiša, ni smrad, uvik si ga moga vidit nasmijana, skoro pa raspivana. Ka i ćaću mu, kosti mu istrulile daBog da, doti jedna koju ima, Božemiprosti. Zagondžiju. E, Cvita, Cvita, cviće ti cvitalo.". Ote jon se uzdah. Srića pa je niko nije bolje zagleda. Vidija bi Stipine oči. Vidija bi Stipino čelo i nos. Vidija bi Stipine jake vilce. Vidija bi Stipu. Stipinu mater. Pravu. Onu šta ga rodila. A ne Bašićku uz koju je naresta i za koju su svi znali. Ka i za ćaću mu šta mu nije bija ćaća. Pravi. Opet jon se težina na prsi spustila. Opet se Cvita misliman teškin pustila. Adakuće. Pogreb jon sina jedinca za kojin može i suzu pustit al neće, za kojog jon nikad niko nije zna da jon sin, pa ni on sam. Pogreb jon diteta njena a ona nije prva do kapsila. Cili svit desno Cvita livo, cili svit livo Cvita desno. Uvik je tako bilo. Ne šta je ona tako tila, nega šta jon taka sudbina bila. Gorka, trpka, teška, huda, najgora, gora od gore.

Stipi se bilo najdraže igrat "ko će brže" dva i dva
"Vira u vječni život. Božemeprosti! Vazmeni značaj kršćanske smrti. Izopćena nisan a ka da jesan. Crkvu volin, Boga molin, milodare dajen, a evo kako mi se vrće. Cili život." misli Cvita tražeći pogledom svećenika ka da jon je on šta skrivija, ka da će jon on dat prigodu da mu se naplati za sve šta jon Bog nije udilija. Misli jon se zatrkale, trču škavetu od prija dvaes godina di se nije takla, trču škavetu od prija četrdesetipet, izvlači izanj netaknuto sve ote godine. Reka bi čovk saće se pridat, saće se bidna Cvita zanesvistit. Ne. Sve na noge je izdurala, pa će i ovo. Samo će i malo raširit, stopalima jače uprit o tlej, i ništa je nemere obalit. Pazar ju tako naučija. Pazar! Ko jon ime zna?!? Malo ko. Jole njen. Dok nije oša. Malo je puta u životu čula da je imenon zovu. Srića da svećenik poče, jer bi se misleći o sebi more bit i više rastužila nego šta se rastužila sinovon smrću. I tako, svećenik spasi Cvitu, jerbo je počeja govorit, a nakon što je poškropija i pokadija Stipu njenog. E Cvita, Cvita! Sve ti cvitalo!

... svećenik spasi Cvitu jerbo je počeja govorit, a nakon
što je poškropija i pokadija Stipu njenog ...

"U ruke Tvoje, blagi Oče,
povjeravamu dušu svoga brata Stipe Bašića.
Čvrsto se nadamo da će on i svi koji u Kristu preminu
s Kristom uskrsnuti u posljedni dan.
Zato, Gospodine, milostivo poslušaj naše molitve:
otvori sluzi svomu rajska vrata, a nama 
koji ostajemo daj da se uzajamno tješimo riječima vjere
dok ne pođemo svi u susret Kristu
i tako zauvijek budemo s Tobom
i ovim svojim bratom po Kristu, Gospodinu našem.
Amen.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine
i svjetlost vječna svjetlila mu!
Počivao u miru.
Amen."

Nije Cvita nikog znala od Stipini, ka šta niko od Stipni nije ni Cvitu zna. A nakupilo i se. Cila "Čistoća", cilo Vitrovo, skoro Cilo Ogorje, Nina je isto došla, s mužen i diteton. Kako će Cvita znat da je oto sinova joj prva i najveća ljubav. Kako će cvita znat ko je Ivan Mučalo, Ante Govoruša, kako će znat ko je Lulule, ko je Bili, Glibeša ili Keks, ko je Antuća ili Šunje, kako će znat Zeku i zekanove, Marinka Zekinog, kako će znat. Baju il Antimona, Tomu il Turjuna, Macu i Jablana, Bralu i Kvartu, kako će znat kad sa sinon svojin jedincom nije živla. Samo ga je rodila, pridala, i tu i tamo se sitila, sve dok ga nije pripoznala ka škavacina u ulici jon, Vra Boninoj u Splitu. Bar jedan bronzin da su zajedno izili. 
... bar jedan bronzin da su zajedno izili ...
________________________________________________________

RJEČNIK

napose (naponase) - posebno, odvojeno, svako za sebe
bidna - bijedna, jadna
jon - joj
postole - cipele
pazaruša - dugogodišnja prodavačica na pazaru (tržnici)
kacijola, kaciola, kacjol - kutlača, kutljača, kutal, karcivola, kačica, zaimača, šeflja, šefla, šefarka, šeflenka, paljak, grabilica, grabljača - u ovom kontekstu nadimak
jerbo - jer
gonja, gonija - prevozio/tjerao
škavace, škovace - smeće
i, ij - ih
tura - gura
šala - šalio
jidija - ljutio
vata - hvatao
bovan - veliki kamen
drukat - navijati
zagondžija - momak, ljubavnik (ovaj sinonim je nastao dodavanje bosanskog sufiksa "za" na riječ "gondža" = djevojka. Zagondžija je, znači momak "za gondžu" = momak za curu. Sama riječ "gondža" u svojem izvornom obliku ima značenje "nerascvjetana ruža odnosno ružin pupoljak" a u bosanskom jeziku "gondža" ima simbolično značenje "cura, djevojka, neudata ženska osoba". Od riječi "gondža" u bosanskome jeziku nastao je i sinonim "gondže-hanuma" sa kojim se označava mlada, lijepa, tek udata žena, hanuma.
naresta - narastao
kapsil, kapsel - mrtvački sanduk
vrće - vraća
udilija - udijelio
škavet, škafet - ladica
izanj - iz njega
izdurala - izdržala
tlej - tlo, pod
nemere - ne može
obalit - srušiti
oša - otišao
bronzin - posuda (najčešće od gize) za kuhanje (najčešće na kominu)